Roberto Carlos da Silva Rocha rodjo se u Garçai, 10. Aprila, 1973. godine, ostao je upamćen kao vjerojatno najbolji lijevi bek u istoriji fudbala, za Real Madrid nastupao je dugih 11. godina...
Roberto Carlos rođen je u malom gradiću Garcai, poznatom po proizvodnji kafe, odrastao je u siromaštvu, tjekom svoga djetinjstva pomagao je u radu svojim roditeljima koji su bili poljoprivrednici, nogomet je igrao na ulicama grada sa djecom iz kvarta. 1981. godine preselio se u Cordeiropolis. Roberto Carlos je započeo svoju profesionalnu karijeru igrajući za Uniăo Săo Joăo, klubu u blizini Sao Paola, unatoč tome što je igrao u takom malom klubu pozvan je u Brazilsku reprezentaciju, u toj utakmici je briljirao te odmah prešao u Palmeiras, tamo osvaja dvije uzastopne titule Brazilskog prvenstva. 1995. godine Roberto je trebao ići u Europu, Bryan Robson sklopio je dogovor sa njegovim menadžerom oko prelaska u Middlesbrough, no on se ipak odlučio preći u Inter. U svojoj prvoj utakmici za Inter, zabio je gol sa preko 30 metara Vicenzi, Inter je još doveo Paula Incea a tu je bio i Javier Zanetti, Roy Hodgson htio je da Carlos igra lijevo krilo, no on je želio igrati samo beka. Nakon parnica sa trenerom, odlazi u Real 1996. godine. Iste sezone osvaja Ligu te biva proglašen drugim najboljim igračem na svijetu, odmah iza svog sunarodnjaka Ronalda.Pokazao se Carlos kao sjajno pojačanje, zabio je par odličnih golova te postao zaštitni znak za slobodnjake. Zanimljiva situacija dogodila se 1998. godine, u Kupu kralja sastali su se Real i Tenerife, Roberto Carlos je tada zabio gol koji je prkosio svim zakonima fizike, gol je u trku zabio praktički iz kornera. Tih godina Carlos je bio svakako jedna od ključnih karika onog moćnog Reala sa kraja 20. i početka 21. vijeka. 2000. godine postigao je svoj možda i najbolji gol u klupskoj karijeri, sa skoro 40 metara, naravno iz slobodnjaka, žrtva je bila Barca.
Osvojio je dvije Lige prvaka, a u pohodu na treću bio asistent onog fantastičnog gola u finalu 2002. godine koji je postigao Zidane. 2004. godine postiže gol koji je ispostaviće se odveo Real u četvrtfinale Lige prvaka, bio je to fantastičan gol Bayernu sa 30-ak metara. Dana 2. kolovoza 2005. podnio je zahtjev da postane Španjolski državljanin, to se pokazalo važnim za Real Madrid, jer to je značilo da je on sada broji kao igrač Europske unije, u vremenu kada su u Realu igrali u većini stranci. U siječnju 2006. postao je rekorder po najvećem broju nastupa za Real od ne-španjolskih igrača, oborivši tako rekord argentinca Alfreda di Stefana koji je za Real nastupio 329 puta. Dana 9. ožujka, 2007, objavio je da ne želi produžiti ugovor sa Realom, te je 19. lipnja iste godine potpisao dvogodišnji ugovor za turski Fenerbahçe, no to se nije odrazilo na njegove partije u 'kraljevskom klubu', te je postigao jedan od najvažnijih golova u pohodu ka 30 tituli Primere, bio je to gol Recreativu Huelvi u posljednjoj minuti utakmice na asistenciju Fernanda Gaga. Nakon njegove avanture u Realu, gdje je odigrao preko 500. utakmica i postigao preko 70 golova, uslijedio je transfer u Fenerbahce. U svojoj prvoj službenoj utakmici za turskog prvaka, Fener je osvojio turski superkup protiv Besiktasa, a 25. kolovoza 2007. Roberto Carlos je postigao i svoj prvi gol za novi klub. 5. siječnja, 2010, objavljeno je da je potpisao za brazilski nogometni klub Corinthians, u kojem igra njegov veliki prijatelj Ronaldo, nedavno je postigao svoj prvi gol, bio je to gol iz kornera protiv Portuguese.
Roberto Carlos je za brazilsku nogometnu reprezentaciju nastupio čak 125 puta, te je zabio 24 gola, to ga čini drugim igračem sa najviše nastupa za 'Selecao', prvi je Cafu. Nastupao je na svjetskim prvenstvima 1998., 2002. i 2006. Igrao je u finalu svjetskog prvenstva 2002., na kojem je Brazil osvojio svoj peti naslov svjetskog prvaka. Svoju reprezentativnu karijeru završio je 2006., nakon poraza u četvrtfinalu svjetskog prvenstva od strane Francuske. 1998. odigrao je 7 utakmica na prvenstvu, uključujući i onu finalnu, protiv Francuske. U kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2002. Paragvajski golman José Luis Chilavert pljunuo je Carlosa i zaradio tri utakmice suspenzije, te odgledao cijeli Mundijal sa tribina, na tom Mundijalu Carlos je postigao jedan gol, iz slobodnog udarca protiv Kine. Osobito je poznat po slobodnom udarcu 6. lipnja 1997. godine protiv Francuske, loptu je udario sa 35 metara, a dječak koji je donosio lopte iza gola se sageo da ga lopta ne pogodi, no ona je nevjerojatno promijenila putanju i završila u golu, taj gol smatra se jednim od najboljih u nogometnoj povijesti. Sa Brazilom je osvojio Svjetsko prvenstvo 2002., dvije Copa Americe 1997. i 1999. te Kup Konfederacija 1999. Također je jedan od šestorice igrača koji su nastupili u Ligi prvaka više od 100 puta. Ostala petorica su Paolo Maldini, Raúl, Oliver Kahn, David Beckham i Ryan Giggs.
Нема коментара:
Постави коментар